Kako je Merrill Hesch uspio izaći iz "

Prije gotovo sedam godina Merrill Hesch počeo je doživjeti poteškoće hodanje, vrtoglavica i trnci u svojim udovima. Znala je da nešto nije u redu, ali je teško doći do dijagnoze. Hesch je otišao vidjeti nekoliko liječnika - uključujući uši, nos i specijaliste grla; ortopeda; i neurologa - koji su sve sumnuli od Lymeove bolesti do Parkinsonove bolesti. "Svi su govorili da je to neka neurološka isključenost", kaže Hesch. "Mogao bih trčati niz stube, ali nisam mogao hodati. Nitko nije mogao shvatiti. "MRI vodi do dijagnoze

Tijekom 2011. godine dijagnosticirana je multipla skleroza (MS) nakon MRI otkrivanja oštećenja mijelinskog omotača, zaštitnog sloja koji okružuje živčana vlakna u mozak i hrptena moždina.

MS je teško dijagnosticirati jer nema niti jednog, definitivnog testa za to. Liječnici se tipično oslanjaju na nekoliko testova, kao što su spinalni dodir i krvni testovi, kako bi se isključili ostale moguće bolesti.

"Nakon što sam dobio dijagnozu i shvatila što je to točno MS, otkrio sam da niti dva čovjeka [pokazuju simptome] na isti način", kaže Hesch.

Hesch, 57, ima recidivno-remitirajuće MS, u kojem se napadima (ili relapsima) neuroloških simptoma prate razdoblja remisije s malo ili nimalo simptoma. To je češći oblik MS-a, koji utječe na oko 85 posto ljudi s tom bolesti. Drugi oblik je progresivna MS, u kojoj se simptomi neprekidno pogoršavaju tijekom života osobe.

'Total Crisis Mode'

Budući da je dijagnosticirana sa MS-om, Hesch je stavio u "totalni krizni način", kaže ona. "Iako sam imao odgovor na problem, nije mi donio mir kao što bi to učinio za neke ljude."

"Ljudi su preplavljeni i demoralizirani i misle da nitko drugi ne razumije što prolaze" kaže dr. Adam Kaplin, PhD, glavni psihijatrijski savjetnik za Johns Hopkins Multiple Sclerosis i Transverse Myelitis Centers u Baltimoreu.

Istraživanja su pokazala da je klinička depresija uobičajena kod osoba s MS-om, a rizik od samoubojstva je mnogo veći među ljudi s ovom bolesti.

Psihoterapija i fizikalna terapija

Hesch je bio uznemiren zbog toga kako će njezino stanje utjecati na njezin osobni i profesionalni život, a počela je vidjeti psihijatra kako bi pomogao u upravljanju osjećajima anksioznosti i depresije. Pronašla je utjehu u razgovoru s članom obitelji koji ima MS. "Imala sam jednog udaljene rođaka s dijagnozom u dvadesetim godinama", kaže ona. "Bio je to netko s kim bih mogao razgovarati i tko će mi reći:" Ono što osjećate je normalno. Ono što doživljavate je normalno. ""

Fizička terapija odigrala je ključnu ulogu u Heschovom cjelovitom planu upravljanja. "To je napravio veliku razliku u mom mentalnom i tjelesnom zdravlju", kaže ona. "Između toga i ljudi oko mene, te stvari doista su napravile razliku u mojem pogledu".

Heschov rad s fizičkim terapeutom omogućio joj je da se prebaci s uporabom štapića u štap kako ne bi trebao mobilni uređaj za okretanje.

Hesch vjeruje da je mreža zdravstvenih djelatnika koja nadgleda njezino tjelesno i emocionalno stanje ključna za upravljanje njezinim MS-om. "Stavljanje te mreže zajedno … bilo je strašno", kaže ona. "Ne znam što će donijeti budućnost, ali moram živjeti s tim i raditi teško ostati aktivan."