Sadržaj:
- Hesch, 57, ima recidivno-remitirajuće MS, u kojem se napadima (ili relapsima) neuroloških simptoma prate razdoblja remisije s malo ili nimalo simptoma. To je češći oblik MS-a, koji utječe na oko 85 posto ljudi s tom bolesti. Drugi oblik je progresivna MS, u kojoj se simptomi neprekidno pogoršavaju tijekom života osobe.
- Psihoterapija i fizikalna terapija
- Hesch vjeruje da je mreža zdravstvenih djelatnika koja nadgleda njezino tjelesno i emocionalno stanje ključna za upravljanje njezinim MS-om. "Stavljanje te mreže zajedno … bilo je strašno", kaže ona. "Ne znam što će donijeti budućnost, ali moram živjeti s tim i raditi teško ostati aktivan."
MS je teško dijagnosticirati jer nema niti jednog, definitivnog testa za to. Liječnici se tipično oslanjaju na nekoliko testova, kao što su spinalni dodir i krvni testovi, kako bi se isključili ostale moguće bolesti.
"Nakon što sam dobio dijagnozu i shvatila što je to točno MS, otkrio sam da niti dva čovjeka [pokazuju simptome] na isti način", kaže Hesch.
Hesch, 57, ima recidivno-remitirajuće MS, u kojem se napadima (ili relapsima) neuroloških simptoma prate razdoblja remisije s malo ili nimalo simptoma. To je češći oblik MS-a, koji utječe na oko 85 posto ljudi s tom bolesti. Drugi oblik je progresivna MS, u kojoj se simptomi neprekidno pogoršavaju tijekom života osobe.
'Total Crisis Mode'
Budući da je dijagnosticirana sa MS-om, Hesch je stavio u "totalni krizni način", kaže ona. "Iako sam imao odgovor na problem, nije mi donio mir kao što bi to učinio za neke ljude."
"Ljudi su preplavljeni i demoralizirani i misle da nitko drugi ne razumije što prolaze" kaže dr. Adam Kaplin, PhD, glavni psihijatrijski savjetnik za Johns Hopkins Multiple Sclerosis i Transverse Myelitis Centers u Baltimoreu.
Istraživanja su pokazala da je klinička depresija uobičajena kod osoba s MS-om, a rizik od samoubojstva je mnogo veći među ljudi s ovom bolesti.
Psihoterapija i fizikalna terapija
Hesch je bio uznemiren zbog toga kako će njezino stanje utjecati na njezin osobni i profesionalni život, a počela je vidjeti psihijatra kako bi pomogao u upravljanju osjećajima anksioznosti i depresije. Pronašla je utjehu u razgovoru s članom obitelji koji ima MS. "Imala sam jednog udaljene rođaka s dijagnozom u dvadesetim godinama", kaže ona. "Bio je to netko s kim bih mogao razgovarati i tko će mi reći:" Ono što osjećate je normalno. Ono što doživljavate je normalno. ""
Fizička terapija odigrala je ključnu ulogu u Heschovom cjelovitom planu upravljanja. "To je napravio veliku razliku u mom mentalnom i tjelesnom zdravlju", kaže ona. "Između toga i ljudi oko mene, te stvari doista su napravile razliku u mojem pogledu".
Heschov rad s fizičkim terapeutom omogućio joj je da se prebaci s uporabom štapića u štap kako ne bi trebao mobilni uređaj za okretanje.
Hesch vjeruje da je mreža zdravstvenih djelatnika koja nadgleda njezino tjelesno i emocionalno stanje ključna za upravljanje njezinim MS-om. "Stavljanje te mreže zajedno … bilo je strašno", kaže ona. "Ne znam što će donijeti budućnost, ali moram živjeti s tim i raditi teško ostati aktivan."